kako se nositi sa ovim ???

 SRIJEDA ,7 APRIL

Temperatura u gradu 30 stepeni, neobicno za ovo doba godine .Sparno je , zene razgolicene shetaju , nedostaje samo onaj, miris ,mora ... .A samo dan prije , mogla sam u vazduhu osjetiti proljece, izbeharali drvoredi ,zazmirim i vec sam u nekoj drugoj dimenziji ..U metrou sam , i danas krishom posmatram ruke .Da ruke , dio tjela koje toliko govori o nama ..nikad do sad nisam pridavala rukama neki posebni znacaj,ruke me sada prosto fasciniraju..Zute , braon ,crne , bjele ...nepodrezani prljavi nokti , ili pak izgrickani do zivca ..ljepo oblikovani dugi nokti na crnoj ruci , sa sve tirkizno zelenim lakom ,divna kombinacija ..Pogled zaustavljam na licu , analiziram ..Ne , lice, nas cesto prevari , ruke ne . Na kraju pogled zavrshi na mojim rukama ..bjele , ne,mrtvacki bljede ,prosto odudaraju..hmm  ,,Jeli ovo trenutno bljedilo ili si od onih aristokratskih'sjetih se rijeci jednog doktora..
Times Square,poslednja stanica ..jurnjava,ruke se gube iz vidokruga ..na ovaj ili onaj nacin one ce danas stvarati ..

,,Njujork je grad gdje se ,kao u slikovnici, mjesaju rase, obicaji i narodi.Na njegovim ulicama cuju se razni jezici idijalekti.Preplicu se rituali, folklor i zvuci dodiruju ruke usamljenih..'  ,,Koja jebena romantika !' Niko se ovdje nije ukorijenio! Svako ti je od danas do sjutra .Danas jeste, sjutra nije ; danas ima , sjutra nema.Samo glad za parama drzi ovu shumu na nogama .Kad bi izasla naredba da se od sjutra zabranjuje novac, sva stabla u njoj bi propala i valjala se u sopstvenoj trulezi...Ako ikad budesh zelio da saznash neshto o Njujorku, obuci prnje, lezi na plocnik i moli za koru hleba .Tad cesh saznati u kakvom gradu zivish.  Takav je Njujork. Zacudjen kad ne treba , ravnodushan kad treba da se cudi...  ,,Mirishe na kuhinje svih kontinenata ,prokrijumcarene zacine, opojna ulja , marihuanu i strah od neuspjeha . Na sudbine ljudi bez placenih povratnih karata , nasilje , plac i bogastvo. Vazduh je blag, a nebo nisko.Svako ga moze dotaci.' Opet romantika ! U ovom gradu se moze ostati bez hrane , lekova  ili krova nad glavom. Rijetko se medjutim ostaje bez nade...a nada je samo iluzija koju su izmislili bogati..Nada je simbol Njujorka,skriveni zashtitni znak..

Niko ne vjeruje lijepim zenama  i pametnim mushkarcima ...

Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istecem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dusu.
Dodje mi ponekad
Da brojim rastajuce zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgodjeni oblaci.
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
Od obale do obale.
Dodje mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoc).
Dodje mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do usca,
Jer hocu da sretnem
zlatnu ribicu
I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih secanja.

D.B.

http://www.youtube.com/watch?v=EZXAFUkNHos

              Ne, nije mi prvi put da prodjem kroz crveno, ali uvijek je to bilo namjerno ,sa zeljom da prodjem, da stignem shto prije.. ovoga puta nije bilo isto.. Ostavljam ga ispred shkole , i vidim tugu u njegovim ocima .Moj sin olicenje,svega pozitivnog, nikako ne pripada ovdje ..  Ljuta na sebe , na boga, zbog sveg shto mi se trenutno deshava psujem i placem,.Ne niko me ne cuje , u autu sam , a ja, nishta ne vidim od bjesa..na raskrsnici, u zadnjem trenutku vidim sa moje desne strane ide neki kamion , osjecam usporava da me ne udari, a ja dajem gas da projurim ,,proshla sam, usporavam ..sva se tresem od pomisli shta je moglo da bude  ,,,kad, odjednom cujem policisku sirenu , tek mi sad sve biva jasno shta sam uradila.Policajac mi iz auta daje znak da se sklonim sa strane , ja stajem; gotova sam , pomislih u trenutku; novcana kazna je najblaza kazna ...Uljudan mladic , lijepo se pozdravi , trazi vozacku, dajem moju internacionalnu, druge nemam.Nekako mu pokushavam objasniti da crveno svjetlo uopshte nisam vidjela ,a pritom se tresem ko prut,na samu pomisao shta mi slijedi ako mi zatrazi dokumenta ..on odlazi u svoje auto , razgovara sa kolegom , nakon 5 min , vraca se , pruza mi moju vozacku, i govori da drugi put dobro otvorim oci ...ma,doshlo mi je u tom trenutku da ga zagrlim i izljubim (ali se uzdrzah ) ipak , zakon je to  ..

Srecna ,  promucah: Thank you very much !

Ako me tko trazi...nisam tu..

http://www.youtube.com/watch?v=fH-7Z0EEzzA

,,Mama , tako sam ponosan na tebe 'kaze meni    moj cetrnaestogodishnjak juce, i ostavi me bez teksta ..

 Moze li covjek neshto ljepshe da dozivi ?   Mislim da ne .

Central Park je divan,zamislite da ste u raju u sred jedne dzungle...da sam nekad mogla da ovo dozivim , mozda bi mi i neshto znacilo, danas..hmm... nishta .